Umjesto da rade na oporavku ekonomije i nagrade  radnike, poslodavci u FBiH u vrijeme pandemije insistiraju na potpunom urušavanju radničkih prava i izmjenama cjelokupnog radnog zakonodavstva

Sada je više nego jasno da Udruženje poslodavaca FBiH vrijeme pandemije i stanja nesreće koje je proglašeno u Federaciji BiH pokušava iskoristiti da potpuno devastira radnička prava i obespravi radnike, te da sav rizik poslovanja sa poslodavaca prebaci na radnike i njihove porodice.

Kako drugačije objasniti njihovo insistiranje na izmjenama i dopunama zakona o radu, ali i skandalozne amandmane na ovaj zakon do kojih je došao Savez samostalnih sindikata BiH. Dok su im u medijskim istupima puna usta radnika i brige za njihovu dobrobit, iz ovog Udruženja predlažu sljedeće izmjene i dopune, za radnike najvažnijeg zakona:

1. Da za vrijeme stanja nesreće, odnosno vanrednog stanja poslodavac radniku može dati otkaz bez isplate zakonske otpremnine, ako radnik dva mjeseca nakon prestanka stanja nesreće ponovo zasnuje radni odnos!!!
2. Da poslodavac može prema vlastitoj procjeni skratiti radno vrijeme radnicima ako ima pad prihoda 20% i više,  i proporcionalno im smanjiti platu sve do iznosa minimalne plate, koja ničim nije definisana! Ne moramo posebno isticati da je ovih 20% uzeto iz “Corona zakona” i da je intencija uzeti subvenciju od države, a nakon izmjena zakona o radu uzeti i od radnika, samo da ne bi trpio kapital poslodavca.
3. Da radnika može poslati na neplaćeno odstustvo do dva mjeseca u toku kalendarske godine! Dakle, da mu može uzeti još dvije mjesečne plate sa doprinosima.
4. Da radnika može poslati na plaćeno odsustvo do tri mjeseca u toku kalendarske godine, s tim da bi iznos ove naknade odredio poslodavac, vjerovatno vodeći računa o potrebama radnika a ne o svom kapitalu, što pokazuju i ovi amndmani!
5. Da može radnike poslati na tzv. “čekanje posla” do tri mjeseca u toku godine ako ima pad prihoda 20% i veći, a ukoliko radnike u roku od tri mjeseca na pozove na posao, prestao bi im radni odnos!  Dio radnika bi poslali na na čekanje, neplaćeno odsustvo i slično, a teret njihovog posla bi prebacili na radnike koji ostanu da rade – posao ide u manje-više istom obimu, a poslodavac uštedio na plaćama! Više puta viđen scenario.
6. Da može otkazati ugovore o radu za više od 5 radnika bez konsultacija sa Vijećem zaposlenika ili sindikatom!
7. Da svi kolektivni ugovori koji ne budu usklađeni sa ovim zakonom prestanu važiti, čime bi se ponovo isti scenario kao i 2015. godine!
8. Na kraju, iz Udruženja poslodavaca predlažu i da se suspenduje Zakon o vijeću zaposlenika, član 23. do 26., kako bi sve gore navedene odluke i mjere mogli provesti što brže i što lakše, bez obaveze konsultacija ili traženja saglasnosti od sindikata. Toliko o partnerstvu i socijalnom dijalogu!

Prosto je nevjerovatno da se neko, ko sebe zove poslodavcem, a mnogi od njih čak i patriotama, uopće usudio ovako nešto staviti na papir, pa makar se radilo samo o prijedlogu. Da stvar bude gora, sve je zamotano u omot brige za radnicima i za njihovu dobrobit.

Da li je uopće normalno i humano tražiti izmjene ključnih zakona iz radnog zakonodavstva u vrijeme kada se trebamo boriti za što hitniji oporavak ekonomije i vraćanje na posao više od 30.000 radnika koji su posljednjih mjesec dana ostali bez posla?! U vrijeme kada radnici moraju dolaziti na posao i raditi izloženi riziku zaraze, ugrožavajući time sebe i svoje porodice! Umjesto da se ovi radnici dodatno nagrade, kao što to rade zemlje u okruženju i Europi, mi trebamo, na osnovu želja poslodavaca i Vlade, mijenjati najvažnije zakone da bismo radnika totalno ponizili i uništili.

A zašto? Pa zato da ne bi osiromašili oni koji su od 2016. godine ostvarivali profite od 3 milijarde maraka godišnje, a nisu se sjetili, čast izuzecima, dio svog profira podijeliti i radnicima. Da ne bi trpili oni koji su u februaru 2018. godine, kad nije bilo corone, jednostrano otkazali Opći kolektivni ugovor i time radnike ostavili bez akta kojim je bio regulisan minimum materijalnih prava, a koji je u sličnoj formi postojao 28 godina! I da ne bi trpili oni koji su u prethodnim godiama ostvarivali čistu zaradu od 10 do 115 miliona maraka, a radnici im rade za plate do 500 maraka! Neka vam je na obraz, ako obraza imate!

Mislili smo da su predložene izmjene i dopune zakona o radu  najgore što su njihove glave mogle smisliti, ali su nam ovi amandmani poslodavaca pokazali da ne postoji granica u pokušajima da potpuno obesprave radnike u Federaciji BiH i učine ih robovima koji ovise o milosti poslodavaca kod kojih rade.

Ono što svi moraju imati na umu, a posebno poslodavci, je da su krenuli putem koji bi ih mogao odvesti u propast i da  je svaki radnik pojedinačno vrjedniji od cjekupnog njihovog kapitala.

To je uvijek tako bilo, tako je sada i tako će biti.

PREDSJEDNIK

Selvedin Šatorović

AMANDMANI UP FBiH NA IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O RADU_20200424_0001